Kineska medicina je jedan od najstarijih medicinskih sistema koji se još i dan danas koristi u praksi. I ne samo da se i dalje koristi već ona zapravo nikad nije bila razvijenija i brže se širila po svijetu nego danas.

To je jedan kompletan sustav sa svojom vlastitiom jedinstvenom teorijom, dijagnostikom i metodama liječenja koji obuhvata sve vrste oboljenja i poremećaja - od internih bolesti, preko oboljenja uha, grla i nosa, očnih bolesti, kožnih pa sve do ginekoloških, dječijih i duševnih.

Drugim riječima, za uspješno liječenje, kineska medicina se ne oslanja ni na zapadnu niti na bilo koju drugu medicinu ali su njeni rezultati daleko impresivniji, pogotovo kad su u pitanju mnoge hronične bolesti.

Kineska medicina se razvila kao rezultat viševjekovnog promatranja ljudskog organizma te kako se on ponaša u sklopu prirode i svih drugih okruženja kojima je izložen (kako vremenskim prilikama tako i hrani, stilovima življenja, socijalno-ekonomskim faktorima itd.) i pod uticajem istočnjačkog načina razmišljanja, u najvećoj mjeri Taoizma i tzv. “univerzalnih principa" jin janga i 5 elemenata.

Neke od odlika pristupa kineske medicine

Po kineskoj medicini mi smo svi dio cjeline (prirode, kosmosa) i sve utiče na nas. Od toga neki utjecaji su pozitivni a neki negativni. Sve što treba učiniti da bismo bili zdravi i dugo živjeli je da izbjegnemo koliko je god moguće više negativne utjecaje a podvrgnemo se što više pozitivnim.

U tome će nam pomoći, za nas malo drugačiji ali, kroz hiljade godina ispitan i bezbroj puta dokazan pogled na svijet, koji se uglavnom svodi na sledećih desetak naizgled vrlo jednostavnih koncepata:

• cjeloviti pristup
• suština
• unutarnji faktor
• pasivnost
• jin jang
• 5 elemenata
• ravnoteža
• duh
• životna energija (chi)
• um (način razmišljanja)
• tijelo (konstitucija)

Ovi termini će se često pominjati u ovom sajtu pošto se sva kineska medicina bazira na njima i što prije ovladate njima to ćete imati više koristi i bolje shvatiti moć kineske medicine.

Evo par primjera za početak:

Cjeloviti pristup se odnosi na sve oko nas ali isto tako i na sve u nama kao jednoj cjelini. Drugim riječima svaki dio našeg tijela je povezan sa svakim drugim dijelom kao i sa umom, emocijama i osjećajima. Npr. ako osoba nije dobro spavala ili ako ima problema sa probavom i stolicom to će uticati i na sve druge organe, tkiva, raspoloženje i rasuđivanje. Ako se vrijeme promjeni, ugrije, zahladni, naoblači ili proljepša tako se i mi promijenimo. Problemi i stres na poslu se negativno odraze na stanje kod kuće i obrnuto.

Neki će reći to je sve prihvatljivo ali kakve veze ima recimo politika, ekonomija ili religija sa zdravljem? U cjelovitom pristupu kineske medicine i te kako. Pa čak - sve! I to ne samo pojedinca već i ogromne većine naroda određene države ili oblasti. Samo zamislite do kakvih posljedica po zdravlje bi došlo ako se u nekoj državi poremeti političko stanje, dođe do nereda ili rata, ili ako nastanu ekonomski problemi, visoka stopa nezaposlenosti ili dođe do vjerskih previranja. (Hm, zvuči poznato!) Ne samo da strah i borba za preživljavanje postanu svakodnevnica već najčešće dođe i do oskudice vode, hrane, struje i svega drugog što je neophodno za normalan život i očuvanje zdravlja.

Gledano s druge strane, cjeloviti pristup se isto tako odnosi i na kinesku dijagnostiku u kojoj, u sklopu sa pronalaženjem suštine problema (najčešće neravnoteže jina i janga i zastoja protoka životne energije u meridijanima) jedna dijagnoza obuhvati više (pa čak i sve) poremećaja i uspješno liječenje ih odstrani sve skupa. Npr. ako je zastoj energije u meridijanu jetre doveo do poremećaja vida (što je po kineskoj medicini najčešći uzrok) a u isto vrijeme i do migrena, visokog tlaka, ginekoloških problema i ekcema svi ovi problemi će se istodobno izliječiti samo ako se ponovo uspostavi ravnoteža energije u tom meridijanu.

U našoj medicini ta osoba bi najvjerovatnije bila upućena nekolicini specijalista i svaki od njih bi postavio posebnu dijagnozu koja bi se uglavnom odnosila na poseban dio tijela ili organ i bili bi prepisani mnogi lijekovi, svaki od njih sa mnoštvom štetnih dejstava i ni jedan da izliječi bolest.

Nikad lijekovi za smanjenje visokog krvnog pritiska nisu nikog izliječili pošto to nije njihova funkcija. Oni samo rade na snizavanju tlaka odnosno privremenom ispravljanju posljedica. Nakon par sati kad prestane njihovo dejstvo, tlak ponovo skoči i opet ga treba snizavati. I tako u nedogled.

U Kini postoji izreka: “Zapadna medicina liječi bolest, kineska medicina liječi osobu.” Drugim riječima zapadni doktor se uglavnom fokusira tj. “vidi” i liječi bolest (npr. visok tlak, upalu pluća, tumor mozga, bubrežni kamenac) pri čemu osoba ne igra neku naročitu ulogu tj. da li je u pitanju muškarac ili žena, da li je to mlada ili stara, jaka ili slaba osoba, crnac ili bijelac. Tlak treba spustiti, dati antibiotik, odstraniti tumor ili kamenac i time se tretman smatra uspješnim.

Svi smo puno puta čuli za onu pošalicu “operacija uspjela, pacijent podlegao” ali ona, na žalost, uopšte nije smiješna. Takve stvari se svakodnevno dešavaju po svim bolnicama svijeta i to je tek jedan primjer šta se desi kad se akcenat stavi na bolest umjesto na osobu. To je kao u ratu kad se bombardovanjem pobiju svi stanovnici neke oblasti i sve uništi a onda se proglasi njeno “oslobođenje”.

Liječnik kineske medicine se pak fokusira na osobu i uzrok(e) poremećaja tako da mu čak i ne treba da obraća neku posebnu pažnju na bolest. Ako pitate kineskog liječnika koji je upravo uspješno izliječio nekog od visokog tlaka, tumora ili virusnog oboljenja šta se desilo sa tumorom ili virusom on o tome ne bi imao pojma pošto uopšte nije liječio ni tumor ni virus. A da ne govorimo da u kineskoj medicini čak i ne postoje izrazi “virusi i bakterije”, “visok tlak” ili “tumor”. Zvuči čudnovato ali oni koji uopšte ne poznaju takve stvari su daleko uspješniji u njihovom liječenju.

Cjeloviti pristup isto tako znači da sve što postoji oko nas treba uzeti u obzir. Postoji tendencija čak i kod mnogih akupunktera i travara kineske medicine da ne uzimaju dovoljno (ili upošte) u obzir uticaje koji su novijeg porijekla kao npr. elektro-magnetsko zračenje, genetski modifikovana hrana, milioni štetnih kemikalija u hrani, vodi, kozmetičkim i higijenskim proizvodima i sl. što je ogroman propust. Jedini razlog zašto se takvi utjecaji nisu pominjali u klasicima kineske medicine i starim knjigama je to što oni tada još nisu ni postojali.

Ali bez obzira na to što oni još nisu postojali, cjeloviti pristup kineske medicine je ostao nepromijenjen do dan danas. Stoga svi ovi utjecaji koji su, usput budi rečeno, čak daleko škodljiviji nego mnogi drugi koji su se najčešće pominjali, treba da se identificiraju, shvati njihova štetnost i predlože najbolji načini da se pacijent od njih zaštiti.

U suprotnom, liječenje koje ih ne uzme u obzir će se samo svesti na puko zalječivanje i bolest često toliko uznapreduje da se tu više ništa ne može učiniti. S druge strane, primjenom cjelovitog pristupa za današnje prilike, te izbjegavanjem i, po potrebi, odstranjenjem ovakvih štenih dejstava često se bolest izliječi sama po sebi.

Gledano sa strane spiritulnosti i Qi Gonga (pogotovo naprednih vježbača i majstora) cjeloviti pristup znači shvaćanje jedinstva u prirodi i univerzumu i da smo mi svi to nedjeljivo jedinstvo tj. dio Tao-a (kreatora, Boga ili kako god ga zvali) i da se u stvarnosti ne možemo ni razboliti niti umrijeti jer je duh vječan a ovaj svijet je samo iluzija.

---

Kineska medicina nije naučna medicina

(nemoj slučajno da pomislite da je to loše :)

Kineska medicina nije, niti je ikad bila, naučna medicina. Šta to znači? Jednostavno to da se ona nikad nije razvijala uz pomoć naučnih dostignuća kao što je to slučaj sa našom medicinom.

Dakle bez pomoći naučnih disciplina kao što su biologija, hemija, fizika, matematika i svih drugih međugrana (biohemija, biofizika) kao ni anatomije, fiziologije, patologije…

Niti su ikad vršeni eksperimenti nad životinjama ili ljudima, korišteni mikroskopi ili bilo kakvi drugi aparati kako za njen razvoj tako i za dijagnosticiranje bolesti.

Pa kako je onda moguće da se uopšte razvila i kolika može biti njena vrijednost, pogotovo u današnje doba kad je nauka na vrhuncu i kad može ne samo da, do u tančina, objasni svaki dio ljudskog tijela nego čak i šta se dešava na milionima svjetlosnih godina udaljenim zvijezdama?

Za mnoge je tu kraj priče i tu nema više šta da se raspravlja. Tu se očigledno radi o nadriljekarstvu ili o nekakvoj primitivnoj kvazinauci.

E’ pa sad sad smo se riješili svih tih koji su prestali da čitaju da se ozbiljnije pozabavimo materijom i razjasnimo šta je šta.

Na prvom mjestu, šta to zapravo znači “naučno” i kakve veze naučno ima sa “dobrim” a pogotovo sa “efikasnim” (za detaljniji i dosta opširnijii uvid na tu temu, molimo, pogledajte članak “Da li ‘naučno’ zapravo znači ‘dobro’?”).

Za sada samo da kažemo da bi “naučno” moglo da znači i “dobro” i “loše” pa čak i “veoma loše”, “zlo i naopako” zavisno od toga na koji način se koristi i u čijim rukama sa nalazi.

Evo par primjera iz prakse:

Svima je dobro poznata činjenica da je nauka zaslužna za mnoga otkrića koja ljudima omogućavaju da sve urade daleko bolje, lakše i brže (ponekad i na hiljade puta brže) nego što je to bio slučaj prije svega par decenija.

Ne treba biti genij da se ustanovi da, ako bi se nauka stavila u svrhu olakšanja ljudskih života, ona bi mogla da nas sve oslobodi od teškog rada, siromaštva, gladi, kriminala, ratova i svega drugog lošeg, čega u današnjem svijetu ima više nego što ga je ikad bilo. Hm, zašto to nije slučaj? Ili bolje, ko to zaustavlja? Haj’mo dalje.

Automobili, televizija, kompjuteri, internet, avioni, telefoni, kamere i sto drugih čuda koja već postoje (i mnoga druga koja se svakodnevno pojavljuju i masovno koriste) su samo dokaz moći nauke ali ne i njenih osobina u smislu dobra ili zla. Nauka je tu potpuno neutralna isto kao i sve drugo što postoji na ovom svijetu.

Svi dobro znamo da se nož i viljuška koriste za jelo, čekić za zakucavanje eksera, sjekira za sječenje drva, olovka za pisanje i sl. Ali sve te sprave, same po sebi, nisu ni dobre ni loše. Iste te alatke se mogu (što je u praksi toliko puta dokazano) koristiti i da se ljudi muče, sakate pa čak i ubijaju.

U zlim rukama isti taj automobil može da se koristi da se namjerno pregaze osobe na trotoarima, televizija da se vrši masovno ispiranje mozgova, internet da se ukrade identitet osoba i pokrade njihov novac, zavedu i na mnoge načine iskoriste pa čak pogube mnoge naivne osobe kao što su djeca i sl.

A da i ne govorimo o pretvaranju istih tih mirnodopskih sprava i pomagala, namjerno i isključivo, u svrhu ubijanja i nanošenja ogromnih materijalnih šteta kao što su tenkovi, bombarderi, sve vrste konvencionalnog i nuklearnog oružja, bojni otrovi, špijuniranje svih i svakoga ko postoji na ovoj planeti.

Sve su to naučna otkrića. Isto kao što su naučna otkrića i svi otrovi i kemikalije koje se obilno, i gotovo izvan svake naše kontrole, stavljaju u hranu i pića (vještačke arome, okusi, boje, konzervansi, genetski modifikovani organizmi…) i za koje postoji masa studija koja ih direktno povezuje sa uzrokom skoro svih bolesti koje postoje u današnjem svijetu. A da i ne govorimo o najnovijim bolestima za koje je dokazano da su prouzrokovane virusima direktno genetski modificiranim za što brži prenos ili što veću smrtnost kao što je to slučaj sa koronavirusom (koji se sasvim slučajno našao u Kini i to baš u doba kad su Amerikanci u punom jeku ekonomskog rata protiv Kine).

I umjesto da se tome stane u kraj, jer već imamo čitave epidemije najgorih vrsta bolesti, sad se svi ti paćenici obraćaju za pomoć istoj toj (farmaceutskoj) industriji, koja je zapravo dovela do njihovih patnji. I tako im se onda prepisuju druge kemkalije, daleko otrovnije, uz raznorazne “hirurške intervencije” (zvuči jako naučno) tj. sječenje i odstranjivanje ljudskih dijelova tijela i unutarnjih organa, ugrađuju najraznovrsnija vještačka pomagala i aparati čime najčešće postanu ovisnici za čitav život.

I tako, dok manipulacija nauke neumoljivo ide dalje, odnoseći sa sobom milione nedužnih života širom svijeta (zapadna medicina u tome prednjači jer je treći vodeći uzrok smrtnosti u svijetu, daleko veći nego svi ratovi, a broj trajno oštećenih je daleko veći - i to iz godine u godinu), kineska, nenaučna, medicina ne samo da je bezbjednija čak i od hrane (broj ljudi koji se otruje hranom je daleko veći) već može da uspješnije liječi skoro svaku bolest koja postoji.

Ali kako je to moguće? Ta ista “svemoguća” nauka i dalje nije u stanju da to objasni. Ljudi, u svojoj ushićenosti prema naučnim dostignućima, često put zaborave na njene nedostatke i ograničenja. Možda je kineska medicina daleko djelotvornija zato što sluša šta im pacijent govori i kako se osjeća.

Možda u njenom pristupu koji je cjelovit i osobu vidi kao dio prirode i svega što postoji u njoj. U našoj međupovezanosti sa prirodom - vremenskim prilikama, suncem, mjesecom, zvijezdama, hranom, drugim ljudima, poslom kojim se bavimo, načinom života, običajima, drugim riječima - svim oko nas i u nama (kao što su emocije, način razmišljanja, vjera itd.).

Možda zato što se bavi životnom energijom o kojoj zapadna medicina nema pojma i koja čak trvdi da ona uopšte ne postoji. Samo potpuno slijepa ili mentalno poremećena osoba ne vidi razliku između živih bića i neživih objekata. Nauka jeste moćna ali “arogantnost” ne bi smjelo da joj bude vrlina. Svi ti koji govore u ime nauke a ponašaju se arogantno samo čine magareću uslugu istoj toj nauci.

Naučni pristup je, za prave naučnike, oduvijek bio “pokušati ispitati i naučno objasniti nešto što u praksi već djeluje” (a da i ne govorimo o nečemu što djeluje već više od 5 hiljada godina) te da “slijede istinu bez obzira gdje ih to odvelo”. Pri tome mislimo na mogućnost (ili još bolje - ogromnu vjerovatnoću) da ih to odvede na sasvim suprotnu stranu i na negiranje te čak potpuno ukidanje i do 90% dosadašnje prakse koja se, u ime nauke, sprovodi u medicini čime se stvaraju ogromni profiti na račun patnje i stradavanja nevinog naroda.

Nauka se bazira na činjenicama. S jedne strane činjenica da je kineska medicina daleko efikasnija i bezbjednija u liječenju gotovo svih, pogotovo hroničnih, bolesti nego zapadna medicina, a s druge, činjenica da zapadna medicina nije u stanju da izliječi skoro ni jednu bolest* te da je jedan od najvećih uzročnika smrtnosti u svijetu bi svakom ko se zove naučnikom (pa čak i najobičnijem laiku) trebalo da upali crveno alarm svjetlo i uradi sve da se stvari pod hitno promijenu.

Ugledna američka klinika Mayo je između ostalih studija vršila autopsije nad mnogim pacijentima nakon njihove smrti i došla do zaključka da je gotovo pola njih bilo sasvim pogrešno dijagnosticirano i liječeno, neki godinama! A oko 20% pacijenata koji su liječeni od raka ga nikad nisu ni imali (što ih nije spriječilo da se njihovo “izlječenje” i dalje pripiše uspjesima zapadne medicine!).

Pa čak i među onima koji su definitivno bolovali od raka i izliječili se, uopšte se ne uzima u obzir činjenica da su se mnogi pacijenti izliječili samo zato što su u isto vrijeme slijedili i druge, prirodne metode ali ih to niko nije ni pitao, ili su bili pod strahom da to priznaju ili pak (još najčešći slučaj) oni su to rekli svom doktoru ali on je to jednostavno odbacio kao besmislicu ili nebitan faktor.

A što je od svega još daleko najluđe je kad se uzmu u obzir i mnoge studije koje su pokazale da pacijenti od raka duže žive i daleko manje se pate ako ne poduzmu nikakve tretmane u poređenju sa onima koji odluče da sprovodu standardne medicinske procedure kao što su operacija, zračenje i kemoterapija!

Ali, današnja nauka je dostigla status nečega što se, bez obzira na sve gore navedeno, nikad ne dovodi i pitanje kao nešto što se povezuje sa štetnošću i to se veoma efikasno i univerzalno koristi za postizanje najraznovrsnijih ciljeva. Na žalost, to se nigdje ne ispoljava više nego u njenoj primjeni u medicini koja je, krijući se pod barjakom “nauke” i “naučnog”, danas postala jedna od najvećih religija na svijetu.

Ne samo da je njena kritika nedopuštena i smatra se hereticizmom najgore vrste već su izgrađeni i ogromni hramovi u obliku bolnica u kojima neprikosnoveno vladaju doktori kao najuzvišeniji sveštenici. U njihovim odajama se sprovode sveti rituali u kojima su njihovi vjernici podvrgnuti pokrštavanju u krvi i zvanično prihvaćeni na ovaj svijet kroz ceremoniju vakcinacije a oni koji to odbiju su prokleti i strogo kažnjeni svetim zakonima neo-inkvizicije. I sve to u ime njihovog boga - medicinske nauke!

Taj bog nije bog ljubavi već bog straha. Jer on zahtijeva žrtve i to sa obiju strana - kako od svojih vjernika tako i od onih koji u njega ne vjeruju. U stvari, daleko više od njegovih vlastitih vjernika, samo oni toga uopšte nisu svjesni, jer kako “nauka” može biti “loša”, nikad ne shvatajući da nije loša “nauka” već njena “manipulacija”. Isto kao što ni sam Bog nije loš ali evo toliko ima tih koji, svi govoreći u njegovo ime, od njega prave nešto sasvim drugo i time manipuliraju svoje vjernike.

Suština problema, gledano sa strane Taoizma, je u nama, malim, tj. običnim ljudima. Jer mi smo ti od koga sve zavisi. Bez naše podrške niko ne može da opstane. Stvar je samo u tome kome dajemo svoje povjerenje. Jer nemoguće je da nas iko kome nismo dali svoje povjerenje iznevjeri, ili još bolje - izigra!

Nameće se samo jedno pitanje: zašto smo dali toliko povjerenje zapadnoj medicini? Odgovor ne bi mogao biti jednostavniji: iz svega gore navedenog, očigledno u našoj zaslijepljenošću naukom i naučnim da nam se potpuno smelo s uma da stanemo na trenutak i razmislimo da li nam je bitnije “dobro” ili “naučno”. A da nam u tome pogotovo skrene pažnju je i činjenica da kad nekome u hitnim slučajevima treba spasiti život ili izvršiti korekcionu operaciju i slično, zapadna medicina tu briljira. Kamo sreće da se samo time i bavi.

U svemu drugom, bilo bi daleko bolje da to prepusti “dobrim” prirodnim medicinama, od kojih su mnoge isto tako naučne (ako ne i daleko naučnije od nje same). Kao što je to slučaj sa nutricionizmom koji se potpuno bazira na naučnim disciplinama (hemija, biohemija, biologija…) i koji je nekad bio sastavni dio te iste zapadne medicine ali kojeg se ona prije stotinjak godina odrekla kad su njeni čelnici tada odlučili da slijede put profita umjesto zdravlja i dobrobiti čovječanstva.

Umjesto nutricionizma koji vodi ka uspješnoj preventivi i izlječenju bolesti u praksu se od tad sprovodi tzv. “alopatska medicina” koja postaje njena glavna prokupacija (što je i dan danas slučaj) i u kojoj se, manje-više, sve svodi na privremeno ublažavanje simptoma pomoću vještačkih kemikalija (tj. lijekova u vidu tableta, šprica i sl.) ili odstranjenje dijelova tijela operativnim putem. I u jednom i u drugom slučaju bavljenjem posljedicama umjesto liječenjem uzroka.

Time ne samo da se organizam još više ošteti već, pošto je bolest i dalje prisutna, pacijent postepeno postane ovisan o njoj čime su zagarantovani dugoročni profiti od strane sve većeg dijela stanovništva (sada već tretiranog kao “klijentela”). Sama činjenica da ni jedna medicina nikad nije bila bogatija a da nikad u istoriji čovječanstva nije bilo više bolesnih ljudi bi sama po sebi trebala da upali crvenu lampicu kod bilo koga ko razmišlja.

Kineska medicina nije, niti će ikad biti, naučna medicina, ponavljamo to s ponosom. Ona je samo dobra medicina (tačnije: izvanredna). Veoma efikasna, ne nanosi nikakvu štetu i, evo, sve više se širi svijetom, na prvom mjestu zahvaljujući svojoj reputaciji i uprkos svim nastojanjima zvanične medicine da je obezvrijede kao nenaučnu. Na (njihovu veliku) žalost, u poslednjih pedesetak godina je izvršeno toliko naučnih analiza koja definitivno potvrđuju njenu efikasnost da im je sve teže da se bore protiv samih sebe.

Naravno, bilo bi ne samo nerealno, već i neskromno da kažemo da kineska medicina ima odgovor na sve boleti koje postoje jer koliko god se ona trudila i kolko god njeni liječnici bili stručno obučeni, u današnje vrijeme kad ne samo da hrana postaje sve osiromašenija od hranljivih sastojaka, već je i puna raznoraznih štetnih/otrovnih kemikalija, koje su isto tako prisutne i u vodi, zraku i zemlji, oko nas je sve više ubitačnih zračenja svih vrsta, i kad su ljudi sve više pod stresom, pa čak i u borbi za golu egzistenciju a mozgovi su im toliko isprani da više ne znaju kome šta da vjeruju i mrze sve oko sebe, teško bi bilo ijednoj medicini da samo mahne čarobnim štapićem pa da se sve izgladi i izliječi, i to ne samo bolest već i život.

Ali, zar nije radosna vijest da nešto što bar uveliko može pomoći postoji u današnjem svijetu i da ne samo da može da izliječi mnoge bolesti već u isto vrijeme ničemu ne škodi niti ima astronomsku cijenu. Sve što je potrebno da stvari krenu na bolje (ne samo kad je zdravlje u pitanju već i u svemu drugom) je da se počne razmišljati na drugi način i da se ne pada previše na izraze kao što su “naučan”, "zvaničan", "priznat" već, za promjenu, počne slijediti samo ono što se u praksi pokazalo kao “dobrim”. Pa makar to u isto vrijeme bilo čak i naučno, a ne obrnuto!

*nikad lijekovi za sniženje krvnog pritiska nisu izliječili nikog ko ima povišen krvni pritisak, niti je to slučaj sa lijekovima za smanjenje holesterola, šećera, ublaženje bolova, astme… Oni samo privremeno smanjuju tlak, šećer, holesterol, bol, astmu, to je sve!