Kineska masaža, poznata i kao akupresura, an mo, tui na, shiatsu, refleksologija ima vjerovatno još stariju istoriju nego akupunktura pošto je u ljudskoj naravi da ima tjelesni kontakt sa drugim osobama, pogotovo svojim najbližima kao što su djeca u igri, ljubavnici, majka i dijete i sl.

Osim toga, kad se neko među nama ne osjeća dobro, sasvim je prirodna stvar da ga utješimo, pomilujemo, zagrlimo ili upitamo šta mu odgovara i ako je to da mu malo izmasiramo vrat ili ramena mi ćemo to rado učiniti bez obzira na to što najvjerovatnije i na znamo kako mu to može pomoći.

U Kini su otišli par koraka dalje jer su još od davnina otkrili povezanost raznoraznih dijelova tijela ne samo međusobno već i sa unutarnjim organima pomoću tzv. meridijana (više o tome na stranici o akupunkturi).

Osim toga pronašli su da se vrlo efikasno mogu koristiti iste tačke kao kod akupunkture ali bez upotrebe igala, jednostavnim pritiskom prsta. I, za razliku od akupunkture, pronašli su još na stotine drugih načina kako da se iste tačke i meridijani stimulišu čime su stvorene mnoge nove tehnike i stilovi.

Kineska masaža se dokazala uspješnom kako za liječenje bolova i povreda kičme i zglobova tako i kod skoro svih mogućih unutarnjih oboljenja kao što su bolesti srca, pluća, bubrega, migrene, visok krvni pritisak, astma, moždani udar pa čak i za mršavljenje i ljepotu.

Umjesto stavljanja naglaska na razlike među toliko raznovrsnim stilovima kineske masaže gdje skoro u svakom gradu, pa čak i u svakoj bolnici, to rade na pomalo drugačiji način, možda bi bilo bolje obratiti pažnju na njihove sličnosti i time objasniti kako ona djeluje.

Prva stvar koja se nameće svakom ko promatra tretman kineske masaže je da, bez obzira na bogatstvo tehnika (tj. načina manipulacija) u suštini postoje dvije velike grupe stilova - sjeverno-kineski i južno-kineski.

I kod jedne i kod druge grupe, osoba kojoj se vrši masaža obično ili sjedne na stolicu ili legne na krevet i koriste se mahom iste akupunkturne tacke. Ali tu i sva druga sličnost prestaje.

U sjeverno-kineskim stilovima, pacijent ne treba da se skida već se koristi specijalno pamučno platno koje se prekrije preko odijela, i koriste se sve moguće tehnike od pritiskivanja tački prstima, dlanom, pesnicom, laktom pa čak i hodanje po pacijantu.

Onda su tu raznorazne tehnike blažeg ili jačeg “gniječenja”, valjanja, guranja, potiskivanja, udaranja, tresenja, istezanja itd.

Raznorazna pomagala kao što su specijalni kreveti, fotelje i okovratnici sa tegovima (da se npr. Izvlači vrat ili leđa sa ukliještenim nervom ili iskočenim diskom) te, u poslednje vrijeme, i mašine svih vrsta od masiranja tabana, leđa, glave, trbuha i svega drugog se masovno koriste.

Južno-kineski stilovi obično zahtijevaju od pacijenta da skine odijelo (jer potiču sa juga Kine gdje je klima daleko toplija) i onda se koriste raznorazni prirodni losioni i ulja kao i čajevi od trava kojima se koža nakvasi ili se u toku tretmana neprestano dodaju da koža bude elastičnija i glatkija (tako da nema trenja) a i njihova sama upotreba direktno potpomaže liječenju mnogih poremećaja dok se upijaju kroz kožu.

Onda, neovisno o ovim dvjema velikim grupama masaže, tu su i raznorazne specijalizovane tehnike kao što su refleksologija stopala, šake, uha, skalpa, prstiju nogu i mnoge druge koje mogu da se ili rade samostalno ili su uključene u sklopu ostalih tretmana masažom.

Jedna stvar koja je zajednička svim ovim refleksološkim metodama je da se tretman vrši samo na jednom dijelu tijela ali se time mogu liječiti bolesti i poremećaji bilo kojeg drugog dijela tijela.

Tako npr. kod refleksologije stopala pacijent skine cipele i sav tretman se obavi masiranjem tački na stopalima nogu. Zvuči nevjerovatno ali skoro da nema oboljenja gdje masaža stopala ne može pomoći. Od bolova i povreda kičme i zglobova, preko migrena i glavobolja, astme i čireva na želucu pa sve do srčanih oboljenja, bolesti uha, grla i nosa i nesanice.

Isti slučaj je i sa masažom tački na glavi (tj. skalpa ili kosmatog dijela glave) i sa ušnom akupresurom. Samo što su još praktičniji jer su tačke pristupačnije. Pacijent samo sjedne na stolicu, ne mora da skida ni odijelo ni cipele niti maser treba da se saginje.

A rezultati su često još i bolji. Ne samo da mogu da se liječe sve gore navedene bolesti i poremećaji već mogu da pomognu i kod skoro svih vrsta oboljenja centralnog nervnog sistema kao što su moždani udar, parkinsonov sindrom, MS, oštećenja malog mozga, pojedina mentalna oboljenja kao npr. šizofrenija, te mnoge očne bolesti, oslabljen sluh pa čak i gluhoća.

Kod ušne akupresure često se koriste specijalni plasteri veličine oko 1cm2 na kojima je pričvršćena sjmenka jedne kineske trave (oko 1 mm u promjeru), magnet ili metalno zrnce iste veličine koji se nalijepe na određene tačke na uhu gdje ostanu tako oko sedam dana.

Pacijent ih svakodnevno masira 2-3 put, po desetak minuta svaki put, a onda ode da mu to promijenu na drugo uho. Vrlo praktična, neškodljiva i efikasna metoda.

Obično su plasteri boje kože da se ne primijete iz vana ali se u Kini često koriste i plasteri kako potpuno prozirni tako i svih drugih boja, od bijelih poput sira, preko drečavo žutih pa sve do šarenih raznih dizajna pošto je to tamo dobro poznata stvar i mnogima uopšte ne smeta ako su primijetne.

U doba kad mnogi stavljaju metalne lance i obručeve na skoro svaki dio tijela (a da ne govorimo o tetovaži i raznoraznim drugim “ukrasima”) u današnje vrijeme, skoro pa da niko više ovakve stvari ne primjećuje ni kod nas :)

Na uhu postoji preko tristo tačaka (neke sa unutrašnje a neke sa vanjske strane) ili je možda pravilnije reći “oblasti” (od kojih su neke površinski veće a neke manje) i svaka od tih oblasti odgovara pojedinom dijelu tijela, organu, tkivu, žlijezdi i sl.

Osim toga njihov raspored pa i izgled samog uha, skoro potpuno odgovara izgledu bebe u majčinoj utrobi te su, kao što je slučaj i kod bebe, sve okrenute naopačke tj. glava dole, noge gore.

Ovo ne samo da uveliko olakšava da se zapamti položaj toliko velikog broja tački već, kad se uzme u obzir i to da su tačke oboljelog dijela tijela ili organa daleko osjetljivije na pritisak od ostalih tački, čini ovu metodu još jednostavnijom i praktičnijom. Te da se ista vrlo efikasno može koristiti i za dijagnosticiranje bolesti.

Mnogi ovu metodu koriste i za mršavljenje, za odvikavanje od pušenja, droge ili alkohola. A kao metoda samomasaže može da pomogne i kod preventive i dugovječnosti.

I, na kraju, među mnogim drugim metodama, još samo da spomenemo jednu izuzetnu tehniku zvanu dian xue (čita se otprilike kao “djen sjue”) ili, na zapadu poznatiju pod nazivom dim mak (koji potiče iz kantonskog dijalekta koji se priča u Hong Kongu).

Ova metoda se koristi kako za liječenje bolesti tako i u mnogim kineskim borilačkim vještinama. I kao što je to slučaj kod svih već gore navedenih tehnika, i ona se razvila u mnoštvo raznoraznih stilova i načina korišćenja.

Ali, zajedničko za njih sve je da se, mahom, sve svodi na udare određenih akupunkturnih tački po tijelu čime se, u samoobrani, napadač trenutno obespunomoći (ili čak parališe) ili se, s druge strane, pacijentu pomogne da se izliječi. Udarci se najčešće izvode vrhom jednog ili dva prsta (kažiprst i srednji prst priljubljeni jedan uz drugi) a neki koriste i igle u istu svrhu.

Možda bi bilo interesantno ovdje napomenuti da, kad se ova metoda koristi u samoobrani, osoba se privremeno parališe a, kad se ista metoda koristi pri liječenju bolesti, često je najefikasnija upravo za liječenje raznoraznih paraliza, kao npr. kod dječije paralize, moždanog udara, pojedinih vrsta paraliza prouzrokovanih priklještenjem kičmene moždine, nerava i sl. Naravno, i mnogobrojnih drugih bolesti.

Na kineskim vijestima je jednom spomenuto kako je neki starac kojega je napalo više mladića istovremeno u jednoj mračnoj pekinškoj uličici (razlog nepoznat, vjerovatno pokušaj pljačke) a koje je on potpuno onesposobio kad im je, u roku od svega nekoliko sekundi, dodijelio par udaraca po akupunkturnim tačkama. Oni su ostali ukočeni dok je on, hladno, napustio mjesto (nikad ne počinjenog :) zločina.

Iako treba jako puno vremena da se ova tehnika sasvim ovlada i efikasno sprovodi u praksi (hm, više godina, svakodnevnog, višečasovnog treninga) ona se ipak dugo vremena držala u tajnosti. Razlog tome je, očigledno, da bi se spriječila njena moguća zloupotreba od strane osoba sa zlim namjerama (a da ne govorimo o tome da ista metoda, kad se koristi za udare na pojedine akupunkturne tačke, može dovesti i do smrti).

Ali isto tako i zbog toga što se ona nekad koristila i kao jedan od aduta za u slučaju da je majstor Kung Fua napadnut od strane više napadača koji nisu računali na mogućnost ovakvog moćnog, tajnog oružja.