 |
Iako je stara već više hiljada godina, i bez obzira na to što na zapadu skoro niko nije ni čuo za nju do prije svega 40-tak godina, akupunktura je sada postala toliko popularna da skoro i ne treba objašnjavati šta je to.
Ali pošto je ovo sajt kineske medicine, ne bi imalo smisla da ne kažemo bar par riječi i u vezi toga :)
E pa, dakle, metoda liječenja u kojoj se koriste specijalne, tanke (i prilično elastične) igle čijim ubodom po tzv. akupunkturnim tačkama na tijelu se stimuliše protok životne energije (qi ili chi, čita se “ći”) i time uspostavi njena ravnoteža - drugim riječima poboljšanje pa čak i izlječenje od raznoraznh bolesti.
Naravno, zavisno od toga gdje se zabadaju i koliko jaku ili slabu stimulaciju želimo da postignemo, igle mogu biti vrlo različite dužine i debljine. Od par milimetara pa sve do 20-30 centimetara pa čak i duže (kao što je to slučaj kod tzv. mang zhen igala koje se zabadaju ispod kože duž ruku, nogu, ledja ili trbuha). Što se pak debljine tiče, čak i one najdeblje su tanje i od najtanjih igala za injekcije.
Sa modernizacijom kineske medicine u poslednjih par decenija ima sve više i više novih načina stimulacije istih tačaka. Kao npr. sa laserom, elektricitetom, magnetima pa čak i sa ubodima pčela (ruski izum :). Ili ubrizgavanjem manje količine fiziološkog rastvora, lijekova i mnogočega drugog putem injekcija.
Međutim pokazalo se u praksi da je, od svega toga, i dalje najvažniji faktor pravilna dijagnoza i izbor tačaka jer, ako je to u redu, onda skoro uopšte nije bitno čime se tačke stimulišu. Često i dalje ponajbolje tradicionalnim načinom iglama ili moksom (tj. paljenjem specijalnih “cigara” ispunjenih osušenim listom jedne trave i zagrijavanjem tih tački - moksibustija).
Kako je nastala akupunktura
Niko to ne zna sa sigurnošću ali se pretpostavlja da je sve počelo kad je neko slučajno pritisnuo odredjenu tačku na tijelu (ili se nečim ubo) i kad mu je to pomoglo sa njegovim zdravstvenim problemom. Recimo sa astmom (kao npr. tačka na grudnoj kosti izmedju bradavica) ili sa epilepsijom (tačka izmedju nosa i gornje usne).
S vremenom ljudi su otkrili sve više i više takvih tačaka a onda su počeli namjerno pritiskivati svuda po tijelu ne bi li pronašli više i boljih tačaka. Obično najefektivnije tačke su u isto vrijeme i najosjetljivije na dodir što je višestruko pomoglo u njihovom traganju.
Nakon što je pronađen solidan broj, neko je primijetio da pojedine tačke imaju dosta toga zajedničkog i da isto tako dijele osobine određenih organa. Kao npr. neke pomažu kod varenja i probave, neke kod kašljanja i disanja, neke kod problema sa mokrenjem, neke sa spavanjem itd.
Isto tako primijetili su da su tačke koje imaju slične funkcije raspoređene u nizu duž ruku, nogu ili tijela i nazvali su ih “kanalima” ili “meridijanima” (po irigacionim kanalima duž njiva). Sve što je tad još bilo preostalo je da im jednostavno daju imena po organima na čije funkcije pozitivno djeluju kao npr. meridijan pluća, srca, jetre itd. te da ih razvrstaju po njihovim lokacijama na jin meridijane (sa unutrašnjih strana ruku i nogu) i jang meridijane (sa vanjskih).
Tako je otkriveno 365 tačaka na meridijanima. S vremenom je isto tako otkriveno na hiljade drugih tačaka izvan meridijana (tzv. ekstra tačke) a u novije doba i čitavi novi sistemi akupunkture kao npr. ušna akupunktura, skalp, očna, nosna, akupunktura lica, vrata, šake, stopala, i skoro svakog drugog dijela tijela.
U najstarija vremena za tretmane se koristila određena vrsta zaoštrenog kamena da bi se to kasnije zamijenilo sa tankim, elastičnim metalnim iglama.
Naravno jako bitno je znati lokaciju tačaka i njihove najosnovnije funkcije ali to je u stvari još i najlakši dio. Da bi se postao dobar akupunkter potrebno je postaviti pravilnu dijagnozu i na osnovu toga izabrati najadekvatniju kombinaciju tačaka. Jer tih 365 tačaka može da se kombinuje na milione nečina ali mjastor nije onaj koji nazabada na desetine igala (po sistemu puška sačmara) već onaj koji pronadje najefikasnijih 4, 6 ili 8 tačaka i izliječi pacijenta koji je bolovao godinama za samo 5-6 tretmana.
Nije rijedak slučaj u Kini da pacijent bude na tretmanima mjesecima pa čak godinama kod recimo 10 raznih akupunktera sa vrlo malim ili nikakvim poboljšanjem a da ga onda 11-ti izliječi u roku od svega par seansi.
Kad neko kaže “meni akupunktura ne pomaže” ili “ja sam išao na akupunkturu ali mi nije pomogla” to u stvari ništa ne znači. Odnosno jedino to da mu taj određeni akupunkter nije pomogao. Ništa drugo!
Akupunktura može da se počne primjenjivati (pa čak i stvarno djelovati) nakon samo jedne sedmice učenja pa sve do godina posvećenih vrijednom studiranju i danonoćnoj praksi po klinikama i bolnicama a da se i tad ne savlada u potpunosti. U stvari ne postoji niko na svijetu ko je potpuno ovladao akupunkturom. Taj bi morao da živi bar dvjesto godina.
Većina ljudi ne shvata koliko duboka i široka oblast akupunkture jeste. A sve se svodi na najbolju kombinaciju tačaka, ne da se izliječi bolest već da se otkloni blokada energije u meridijanima koja je dovela do bolesti.
Od najjednostavnijih metoda kao što su tzv. “4 osnovne tačke” koje mogu da se upotrijebe za blokadu energije bilo gdje u organizmu (jedna pokriva glavu, druga grudni koš, treća trbuh a četvrta ledja) preko kombinovanja shu i mu tačaka (za unutrašnje organe), yuan i luo tačaka (za uravnoteženje yin i yang meridijana), xi tački (za hitne slučajeve), pa onda tzv. “8 ekstra meridijana” pa sve do komplikovanih, gotovo kompjuterskih kombinacija gdje ništa nije prepušteno slučaju.
Između ostalih postoje i tehnike (ili stilovi) gdje se izračuna koja od 365 tačaka je najpodesnija da se stimuliše taj dan u godini i koristi se samo jedna tačka da se liječi bilo koja bolest (ziwu liuzhu). Ili recimo po lingui bafa metodi izračuna se koji dio dana ili noći je najdjelotvorniji da se igle stave osobi sa odredjenim poremećajem. Ponekad je to ujutro, ponekad u podne a ponekad čak u tri iza ponoći i sl. Ne baš uvijek praktično ali su rezultati često zapanjujući.
U Pekingu je od prije drugog svjetskog rata pa sve do početka osamdesetih godina živio i radio poznati akupunkter Wang Le-ting koga su nazivali “Zlatna igla” ne samo zbog njegovih izuzetnih rezultata u liječenju mnogih bolesti akupunkturom već i zbog toga što je on stvarno koristio igle napravljene od zlata.
Među desetinama hiljada knjiga o akupunkturi koje su napisane kroz istoriju postoji jedna dosta pozamašna knjiga “Velika dostignuća akupunkture” koja je napisana za vrijeme Ming dinastije (prije oko četrsto godina) za koju se smatra da je jedna od najvrednijih knjiga o akupunkturi. Onaj ko bi uspio ovladati samo sa pola znanja iz te knjige bi vjerovatno postao jedan od najboljih akupunktera na svijetu. Kao što su neki vrhunski kineski akupunkteri dvadesetog vijeka odatle crpili svoje znanje.
Naravno, o akupunkturi bi moglo da se piše još puno, i nadugo i naširoko, ali ćemo priču skratiti ovdje da ne postanemo dosadni :)
Pošto puno ljudi često pita koliko dugo traju tretmani akupunkturom i koliko puta bi trebalo da se ide da se osjeti poboljšanje, za kraj ćemo se još samo malo osvrnuti i na to.
Dakle sve ovisi o tome o kome je riječ - starost osobe, pol, jak ili slab organizam, kakva vrsta zastoja energije je u pitanju itd. Kod dobro obučenih, iskusnih, akupunktera tretman može da traje svega jednu seansu da se problem sasvim otklone. Ako je pak u pitanju složeniji poremećaj i duži vremenski period (recimo astma, visok tlak ili reumatizam 20 ili više godina) često puta treba uraditi više tretmana i to na ovaj način:
Akupunktura se najčešće primjenjuje svakodnevno (ili bar svaki drugi dan) do deset puta uzastopce. Ako se do tada ne otklone poremećaj, pravi se pauza od 1-3 mjeseca nakon čega uslijedi novih (maksimum) deset uzastopnih tretmana. Onda pauza bude duža, recimo 3-6 mjeseci. I tako dalje. Pauza postaje sve duža i duža, ali i za vrijeme pauze može da uslijedi poboljšanje.
Sve zavisi od rezultata. Ako se stanje popravi prije ne mora čak ni da se urade svih deset tretmana. Recimo neko se izliječi nakon 3-4 seanse, neko nakon 7-8 a neko uradi svih deset i još par nakon pauze dok se ne riješi svih problema. Obično se savjetuje da se uradi bar još par seansi nakon što se svi simptomi odstrane da se tretman ojača i utvrdi.
Tretmani obično traju, u prosjeku, po 20-40 minuta mada izuzetno mogu da budu i mnogo kraći ili duži. Nakon što se igle stave svakih 5-6 minuta se stimulišu brzim ili sporim okretanjem igala, njihovim podizanjem i zabadanjem ili neki priključe struju pa se tako vrši elektronska stimulacija.
Kad se pronađu prave tačke, na tom mjestu se obično osjeti tupa bol, težina, hladnoća ili vrućina pa čak i svrbež. Osim toga mišići na tom mjestu se lagano zgrče kao kad pecate ribu pa kad riba “zagrize”. To je sve dobar znak, tzv. deqi ili osjećaj ći-ja.
Neki u isto vrijeme osjete kao da odatle struje žmarci duž meridijana, ili kao da idu mravi, toplina i sl. To je još bolji znak. Obično kod takvih pacijenata rezultati su ne samo brzi već i izvanredni.
Najčešće se poboljšanje osjeti već nakon prve seanse ali ponekad prođe i nekoliko seansi dok se to ne desi. U većini slučajeva svakako bar u prve tri seanse.
Osim toga, iako je to čest slučaj, dužina tretmana nije uvijek recipročna dužini oboljenja. Drugim riječima, neki se izliječe daleko brže mada boluju duže ili od “naizgled” teže bolesti nego neki drugi. Sve zavisi, opet, od osobe (tj. njihove konstitucije) i složenosti zastoja energije u meridijanima.
Ali pošto je ovo sajt kineske medicine, ne bi imalo smisla da ne kažemo bar par riječi i u vezi toga :)
E pa, dakle, metoda liječenja u kojoj se koriste specijalne, tanke (i prilično elastične) igle čijim ubodom po tzv. akupunkturnim tačkama na tijelu se stimuliše protok životne energije (qi ili chi, čita se “ći”) i time uspostavi njena ravnoteža - drugim riječima poboljšanje pa čak i izlječenje od raznoraznh bolesti.
Naravno, zavisno od toga gdje se zabadaju i koliko jaku ili slabu stimulaciju želimo da postignemo, igle mogu biti vrlo različite dužine i debljine. Od par milimetara pa sve do 20-30 centimetara pa čak i duže (kao što je to slučaj kod tzv. mang zhen igala koje se zabadaju ispod kože duž ruku, nogu, ledja ili trbuha). Što se pak debljine tiče, čak i one najdeblje su tanje i od najtanjih igala za injekcije.
Sa modernizacijom kineske medicine u poslednjih par decenija ima sve više i više novih načina stimulacije istih tačaka. Kao npr. sa laserom, elektricitetom, magnetima pa čak i sa ubodima pčela (ruski izum :). Ili ubrizgavanjem manje količine fiziološkog rastvora, lijekova i mnogočega drugog putem injekcija.
Međutim pokazalo se u praksi da je, od svega toga, i dalje najvažniji faktor pravilna dijagnoza i izbor tačaka jer, ako je to u redu, onda skoro uopšte nije bitno čime se tačke stimulišu. Često i dalje ponajbolje tradicionalnim načinom iglama ili moksom (tj. paljenjem specijalnih “cigara” ispunjenih osušenim listom jedne trave i zagrijavanjem tih tački - moksibustija).
Kako je nastala akupunktura
Niko to ne zna sa sigurnošću ali se pretpostavlja da je sve počelo kad je neko slučajno pritisnuo odredjenu tačku na tijelu (ili se nečim ubo) i kad mu je to pomoglo sa njegovim zdravstvenim problemom. Recimo sa astmom (kao npr. tačka na grudnoj kosti izmedju bradavica) ili sa epilepsijom (tačka izmedju nosa i gornje usne).
S vremenom ljudi su otkrili sve više i više takvih tačaka a onda su počeli namjerno pritiskivati svuda po tijelu ne bi li pronašli više i boljih tačaka. Obično najefektivnije tačke su u isto vrijeme i najosjetljivije na dodir što je višestruko pomoglo u njihovom traganju.
Nakon što je pronađen solidan broj, neko je primijetio da pojedine tačke imaju dosta toga zajedničkog i da isto tako dijele osobine određenih organa. Kao npr. neke pomažu kod varenja i probave, neke kod kašljanja i disanja, neke kod problema sa mokrenjem, neke sa spavanjem itd.
Isto tako primijetili su da su tačke koje imaju slične funkcije raspoređene u nizu duž ruku, nogu ili tijela i nazvali su ih “kanalima” ili “meridijanima” (po irigacionim kanalima duž njiva). Sve što je tad još bilo preostalo je da im jednostavno daju imena po organima na čije funkcije pozitivno djeluju kao npr. meridijan pluća, srca, jetre itd. te da ih razvrstaju po njihovim lokacijama na jin meridijane (sa unutrašnjih strana ruku i nogu) i jang meridijane (sa vanjskih).
Tako je otkriveno 365 tačaka na meridijanima. S vremenom je isto tako otkriveno na hiljade drugih tačaka izvan meridijana (tzv. ekstra tačke) a u novije doba i čitavi novi sistemi akupunkture kao npr. ušna akupunktura, skalp, očna, nosna, akupunktura lica, vrata, šake, stopala, i skoro svakog drugog dijela tijela.
U najstarija vremena za tretmane se koristila određena vrsta zaoštrenog kamena da bi se to kasnije zamijenilo sa tankim, elastičnim metalnim iglama.
Naravno jako bitno je znati lokaciju tačaka i njihove najosnovnije funkcije ali to je u stvari još i najlakši dio. Da bi se postao dobar akupunkter potrebno je postaviti pravilnu dijagnozu i na osnovu toga izabrati najadekvatniju kombinaciju tačaka. Jer tih 365 tačaka može da se kombinuje na milione nečina ali mjastor nije onaj koji nazabada na desetine igala (po sistemu puška sačmara) već onaj koji pronadje najefikasnijih 4, 6 ili 8 tačaka i izliječi pacijenta koji je bolovao godinama za samo 5-6 tretmana.
Nije rijedak slučaj u Kini da pacijent bude na tretmanima mjesecima pa čak godinama kod recimo 10 raznih akupunktera sa vrlo malim ili nikakvim poboljšanjem a da ga onda 11-ti izliječi u roku od svega par seansi.
Kad neko kaže “meni akupunktura ne pomaže” ili “ja sam išao na akupunkturu ali mi nije pomogla” to u stvari ništa ne znači. Odnosno jedino to da mu taj određeni akupunkter nije pomogao. Ništa drugo!
Akupunktura može da se počne primjenjivati (pa čak i stvarno djelovati) nakon samo jedne sedmice učenja pa sve do godina posvećenih vrijednom studiranju i danonoćnoj praksi po klinikama i bolnicama a da se i tad ne savlada u potpunosti. U stvari ne postoji niko na svijetu ko je potpuno ovladao akupunkturom. Taj bi morao da živi bar dvjesto godina.
Većina ljudi ne shvata koliko duboka i široka oblast akupunkture jeste. A sve se svodi na najbolju kombinaciju tačaka, ne da se izliječi bolest već da se otkloni blokada energije u meridijanima koja je dovela do bolesti.
Od najjednostavnijih metoda kao što su tzv. “4 osnovne tačke” koje mogu da se upotrijebe za blokadu energije bilo gdje u organizmu (jedna pokriva glavu, druga grudni koš, treća trbuh a četvrta ledja) preko kombinovanja shu i mu tačaka (za unutrašnje organe), yuan i luo tačaka (za uravnoteženje yin i yang meridijana), xi tački (za hitne slučajeve), pa onda tzv. “8 ekstra meridijana” pa sve do komplikovanih, gotovo kompjuterskih kombinacija gdje ništa nije prepušteno slučaju.
Između ostalih postoje i tehnike (ili stilovi) gdje se izračuna koja od 365 tačaka je najpodesnija da se stimuliše taj dan u godini i koristi se samo jedna tačka da se liječi bilo koja bolest (ziwu liuzhu). Ili recimo po lingui bafa metodi izračuna se koji dio dana ili noći je najdjelotvorniji da se igle stave osobi sa odredjenim poremećajem. Ponekad je to ujutro, ponekad u podne a ponekad čak u tri iza ponoći i sl. Ne baš uvijek praktično ali su rezultati često zapanjujući.
U Pekingu je od prije drugog svjetskog rata pa sve do početka osamdesetih godina živio i radio poznati akupunkter Wang Le-ting koga su nazivali “Zlatna igla” ne samo zbog njegovih izuzetnih rezultata u liječenju mnogih bolesti akupunkturom već i zbog toga što je on stvarno koristio igle napravljene od zlata.
Među desetinama hiljada knjiga o akupunkturi koje su napisane kroz istoriju postoji jedna dosta pozamašna knjiga “Velika dostignuća akupunkture” koja je napisana za vrijeme Ming dinastije (prije oko četrsto godina) za koju se smatra da je jedna od najvrednijih knjiga o akupunkturi. Onaj ko bi uspio ovladati samo sa pola znanja iz te knjige bi vjerovatno postao jedan od najboljih akupunktera na svijetu. Kao što su neki vrhunski kineski akupunkteri dvadesetog vijeka odatle crpili svoje znanje.
Naravno, o akupunkturi bi moglo da se piše još puno, i nadugo i naširoko, ali ćemo priču skratiti ovdje da ne postanemo dosadni :)
Pošto puno ljudi često pita koliko dugo traju tretmani akupunkturom i koliko puta bi trebalo da se ide da se osjeti poboljšanje, za kraj ćemo se još samo malo osvrnuti i na to.
Dakle sve ovisi o tome o kome je riječ - starost osobe, pol, jak ili slab organizam, kakva vrsta zastoja energije je u pitanju itd. Kod dobro obučenih, iskusnih, akupunktera tretman može da traje svega jednu seansu da se problem sasvim otklone. Ako je pak u pitanju složeniji poremećaj i duži vremenski period (recimo astma, visok tlak ili reumatizam 20 ili više godina) često puta treba uraditi više tretmana i to na ovaj način:
Akupunktura se najčešće primjenjuje svakodnevno (ili bar svaki drugi dan) do deset puta uzastopce. Ako se do tada ne otklone poremećaj, pravi se pauza od 1-3 mjeseca nakon čega uslijedi novih (maksimum) deset uzastopnih tretmana. Onda pauza bude duža, recimo 3-6 mjeseci. I tako dalje. Pauza postaje sve duža i duža, ali i za vrijeme pauze može da uslijedi poboljšanje.
Sve zavisi od rezultata. Ako se stanje popravi prije ne mora čak ni da se urade svih deset tretmana. Recimo neko se izliječi nakon 3-4 seanse, neko nakon 7-8 a neko uradi svih deset i još par nakon pauze dok se ne riješi svih problema. Obično se savjetuje da se uradi bar još par seansi nakon što se svi simptomi odstrane da se tretman ojača i utvrdi.
Tretmani obično traju, u prosjeku, po 20-40 minuta mada izuzetno mogu da budu i mnogo kraći ili duži. Nakon što se igle stave svakih 5-6 minuta se stimulišu brzim ili sporim okretanjem igala, njihovim podizanjem i zabadanjem ili neki priključe struju pa se tako vrši elektronska stimulacija.
Kad se pronađu prave tačke, na tom mjestu se obično osjeti tupa bol, težina, hladnoća ili vrućina pa čak i svrbež. Osim toga mišići na tom mjestu se lagano zgrče kao kad pecate ribu pa kad riba “zagrize”. To je sve dobar znak, tzv. deqi ili osjećaj ći-ja.
Neki u isto vrijeme osjete kao da odatle struje žmarci duž meridijana, ili kao da idu mravi, toplina i sl. To je još bolji znak. Obično kod takvih pacijenata rezultati su ne samo brzi već i izvanredni.
Najčešće se poboljšanje osjeti već nakon prve seanse ali ponekad prođe i nekoliko seansi dok se to ne desi. U većini slučajeva svakako bar u prve tri seanse.
Osim toga, iako je to čest slučaj, dužina tretmana nije uvijek recipročna dužini oboljenja. Drugim riječima, neki se izliječe daleko brže mada boluju duže ili od “naizgled” teže bolesti nego neki drugi. Sve zavisi, opet, od osobe (tj. njihove konstitucije) i složenosti zastoja energije u meridijanima.
Traži
Kategorije usluga
Razlika između akupunkture i zapadne medicine
U životu sve se kreće i sve ide u krug. Ne samo zemlja oko sunca i mjesec oko zemlje već i sve oko nas pa i mi sami. I to svakodnevno. Od kruženja vode u prirodi, preko naših odlazaka na posao, u kupovinu, na koncerte, na sportske priredbe i povrataka kući pa sve do novca, odjeće, obuće, pribora za jelo, korištenja raznoraznih alatki, mašina, auta, kompjutera, printera, autobusa, tramvaja, aviona…
Pogledajte samo oko sebe i vidjećete da sve ide u krug - radnici, učenici, radnje, banke, restorani, udruženja, klubovi…
U Kini protok i kruženje bilo čega bitnog za neometane životne aktivnosti nazivaju qi (ći), izraz koji može da ima više značenja i koji se pogotovo često koristi u Feng shui i kineskoj medicini gdje znači životna energija.
Kao što je već više puta navedeno u ovom sajtu, po kineskoj medicini uzrok svih zdravstvenih poremećaja leži u zastoju protoka životne energije u meridijanima i za njihovo uspješno liječenje najčešće sve što je potrebno da se uradi je da se taj zastoj otklone i uspostavi njen ponovni, nesmetani protok.
Kao što je to npr. slučaj sa kvarom ne dalekovodu koji je ponekad kilometrima udaljen ili sa saobraćajnim udesom koji bi zablokirao mnoge saobraćajnice i svi bi stali dok se to ne otklone. Ili pak zapušene cijevi odvoda u kanalizaciju koji može na samo da nam stvori velike probleme pri svakodnevnim životnim aktivnostima kao što je kuhanje, pranje veša i suđa, lična higijena i sl. već i da dovede do nesnosih mirisa, poplave i ogromne materijalne štete.
Po kineskoj medicini isti takav slučaj je i sa bilo kakvim zdravstvenim poremećajem ili bolešću. Negdje se nesto zablokiralo i treba ga odblokirati. Meridijani povezuju sve dijelove tijela uključujući i unutrašnje organe i često su najefikasnije akupunkturne tačke upravo one koje su najudaljenije od mjesta oboljenja.
Kao npr. tačke za glavobolju na dlanovima i stopalima, tačke za probleme sa probavom na podlaktici i oko koljena, tačke za probleme s kičmom oko koljena i stopala itd.
Evo jednog primjera gdje je razlika između pristupa akupunkure i zapadne medicine očigledna.
Neko se razboli i ode kod doktora koji ga onda pregleda i započne tretman koji se u najvećem broju slučajeva svede na liječenje posljedica kao što su zaustavljanje bolova, smanjenje povišenog visokog tlaka, smanjenje povišenog šećera u krvi, operacija oboljelog dijela tijela ili organa i sl.
Što u Kini nazivaju “liječenje glave kad je u pitanju bolest glave, liječenje noge kad je u pitanju bolest noge”.
I što često vrlo brzo dovede do poboljšanja ali, s druge strane isto tako, uopšte ne izliječi bolest. Jer dok god se ne otkloni uzrok poremećaja postoji mogućnost da se simptomi vrate. A samim tim i potreba da se nastavi sa tretmanom koji vrlo često traje u nedogled, što je jako dobro gledano s finansijske strane i što je čak učinilo farmaceutsku industriju jednom od najbogatijih industrija na svijetu.
To bi otprilike bilo kao kad nam nestane struje ili vode pa nam “liječnik” donese da se pomognemo. Sutradan, kad nam zatreba isto, on nam to opet donese. I tako u nedogled.
Akupunktura djeluje na drugačiji način. Mi prvo pogledamo gdje je zastoj životne energije u tijelu i onda na to utičemo stimulišući akupukturne tačke ubodima tankih igala čime se taj zastoj otklone.
Kao kad npr. pošalju električara da otklone kvar na dalekovodu ili vodoinstalatera na vodovodnim cijevima i time ponovo dobijemo struju i vodu. Nema potrebe da nam iko išta donosi svaki dan.
Isto kao što kvar na dalekovodu ili vodovodnim cijevima može da bude negdje usred livade ili čak pustinje a posljedice se očitavaju kilometrime dalje, tako i oboljenja glave, srca ili recimo očiju mogu biti na savim drugim mjestima u organizmu i dok god se to ne riješi, simptomi su i dalje tu.
Razlog tako velikoj razlici u pristupu vjerovatno proističe u samom pogledu na ljudski organizam i kako on funkcioniše.
U zapadnoj medicini, bez obzira na to koliko je uznapredovala i što svakodnevno koristi najsavremenija naučna dostignuća, ona i dalje vidi ljudsko tijelo samo kao jednu visoko razvijenu mašinu i sve se svodi na promatranje njegove građe (tj. materije) i funkcija koje proističu iz te građe.
Oni vide razna tkiva (kosti, mišiće, krvne sudove, nerve…), unutrašnje organe, sisteme (za varenje, krvotok, disanje…) pa čak i mikroskopski sićušne ćelije i još daleko manje činioce ali to bi otprilike bilo kao u jednoj zemlji vidjeti samo zgrade, puteve, željeznicu, mostove i sl. a ne vidjeti ljude.
U kineskoj medicini su davno otkrili da osim materije u svakom živom biću pa tako i u nama (dok god smo živi) postoji tzv. životna energija ili ći (qi) koja konstantno kruži po tijelu (kako unutar tako i iz vana) i vodi računa da je sve pod kontrolom i da nema nikakvih zastoja.
Kao što ljudi vode brigu o svojim kućama (ćelijama), putevima (krvnim sudovima), dalekovodima (nervima), odnošenju smeća (debelom crijevu) i dok god ima ljudi sve će funkcionisati ali kad nestane njih (životne energije) tu će sve stati, oronuti i iščeznuti.
Naravno, i kad je riječ o zapadnim tretmanima, kod nekih pacijenata oboljenje se vremenom izliječi, ali to je ne zahvaljujući lijekovima već samom organizmu koji ojača i dovede stanje u red.
U životu sve se kreće i sve ide u krug. Ne samo zemlja oko sunca i mjesec oko zemlje već i sve oko nas pa i mi sami. I to svakodnevno. Od kruženja vode u prirodi, preko naših odlazaka na posao, u kupovinu, na koncerte, na sportske priredbe i povrataka kući pa sve do novca, odjeće, obuće, pribora za jelo, korištenja raznoraznih alatki, mašina, auta, kompjutera, printera, autobusa, tramvaja, aviona…
Pogledajte samo oko sebe i vidjećete da sve ide u krug - radnici, učenici, radnje, banke, restorani, udruženja, klubovi…
U Kini protok i kruženje bilo čega bitnog za neometane životne aktivnosti nazivaju qi (ći), izraz koji može da ima više značenja i koji se pogotovo često koristi u Feng shui i kineskoj medicini gdje znači životna energija.
Kao što je već više puta navedeno u ovom sajtu, po kineskoj medicini uzrok svih zdravstvenih poremećaja leži u zastoju protoka životne energije u meridijanima i za njihovo uspješno liječenje najčešće sve što je potrebno da se uradi je da se taj zastoj otklone i uspostavi njen ponovni, nesmetani protok.
Kao što je to npr. slučaj sa kvarom ne dalekovodu koji je ponekad kilometrima udaljen ili sa saobraćajnim udesom koji bi zablokirao mnoge saobraćajnice i svi bi stali dok se to ne otklone. Ili pak zapušene cijevi odvoda u kanalizaciju koji može na samo da nam stvori velike probleme pri svakodnevnim životnim aktivnostima kao što je kuhanje, pranje veša i suđa, lična higijena i sl. već i da dovede do nesnosih mirisa, poplave i ogromne materijalne štete.
Po kineskoj medicini isti takav slučaj je i sa bilo kakvim zdravstvenim poremećajem ili bolešću. Negdje se nesto zablokiralo i treba ga odblokirati. Meridijani povezuju sve dijelove tijela uključujući i unutrašnje organe i često su najefikasnije akupunkturne tačke upravo one koje su najudaljenije od mjesta oboljenja.
Kao npr. tačke za glavobolju na dlanovima i stopalima, tačke za probleme sa probavom na podlaktici i oko koljena, tačke za probleme s kičmom oko koljena i stopala itd.
Evo jednog primjera gdje je razlika između pristupa akupunkure i zapadne medicine očigledna.
Neko se razboli i ode kod doktora koji ga onda pregleda i započne tretman koji se u najvećem broju slučajeva svede na liječenje posljedica kao što su zaustavljanje bolova, smanjenje povišenog visokog tlaka, smanjenje povišenog šećera u krvi, operacija oboljelog dijela tijela ili organa i sl.
Što u Kini nazivaju “liječenje glave kad je u pitanju bolest glave, liječenje noge kad je u pitanju bolest noge”.
I što često vrlo brzo dovede do poboljšanja ali, s druge strane isto tako, uopšte ne izliječi bolest. Jer dok god se ne otkloni uzrok poremećaja postoji mogućnost da se simptomi vrate. A samim tim i potreba da se nastavi sa tretmanom koji vrlo često traje u nedogled, što je jako dobro gledano s finansijske strane i što je čak učinilo farmaceutsku industriju jednom od najbogatijih industrija na svijetu.
To bi otprilike bilo kao kad nam nestane struje ili vode pa nam “liječnik” donese da se pomognemo. Sutradan, kad nam zatreba isto, on nam to opet donese. I tako u nedogled.
Akupunktura djeluje na drugačiji način. Mi prvo pogledamo gdje je zastoj životne energije u tijelu i onda na to utičemo stimulišući akupukturne tačke ubodima tankih igala čime se taj zastoj otklone.
Kao kad npr. pošalju električara da otklone kvar na dalekovodu ili vodoinstalatera na vodovodnim cijevima i time ponovo dobijemo struju i vodu. Nema potrebe da nam iko išta donosi svaki dan.
Isto kao što kvar na dalekovodu ili vodovodnim cijevima može da bude negdje usred livade ili čak pustinje a posljedice se očitavaju kilometrime dalje, tako i oboljenja glave, srca ili recimo očiju mogu biti na savim drugim mjestima u organizmu i dok god se to ne riješi, simptomi su i dalje tu.
Razlog tako velikoj razlici u pristupu vjerovatno proističe u samom pogledu na ljudski organizam i kako on funkcioniše.
U zapadnoj medicini, bez obzira na to koliko je uznapredovala i što svakodnevno koristi najsavremenija naučna dostignuća, ona i dalje vidi ljudsko tijelo samo kao jednu visoko razvijenu mašinu i sve se svodi na promatranje njegove građe (tj. materije) i funkcija koje proističu iz te građe.
Oni vide razna tkiva (kosti, mišiće, krvne sudove, nerve…), unutrašnje organe, sisteme (za varenje, krvotok, disanje…) pa čak i mikroskopski sićušne ćelije i još daleko manje činioce ali to bi otprilike bilo kao u jednoj zemlji vidjeti samo zgrade, puteve, željeznicu, mostove i sl. a ne vidjeti ljude.
U kineskoj medicini su davno otkrili da osim materije u svakom živom biću pa tako i u nama (dok god smo živi) postoji tzv. životna energija ili ći (qi) koja konstantno kruži po tijelu (kako unutar tako i iz vana) i vodi računa da je sve pod kontrolom i da nema nikakvih zastoja.
Kao što ljudi vode brigu o svojim kućama (ćelijama), putevima (krvnim sudovima), dalekovodima (nervima), odnošenju smeća (debelom crijevu) i dok god ima ljudi sve će funkcionisati ali kad nestane njih (životne energije) tu će sve stati, oronuti i iščeznuti.
Naravno, i kad je riječ o zapadnim tretmanima, kod nekih pacijenata oboljenje se vremenom izliječi, ali to je ne zahvaljujući lijekovima već samom organizmu koji ojača i dovede stanje u red.
 |
Korpa
| Items: | 0 |
| Subtotal: | $0.00 |
Note: All prices in Australian Dollars
Specials
info